Bio je to možda prvi klijent koji mi je stvarno pokazao koliko su mogućnosti EFT-a velike. Imao je 12 godina, a dijagnosticirani su mu disleksija i ADHD. Nije znao pročitati riječi duže od dva-tri slova, i koliko god se trudio, svaka mu je bila teška. U školi je često bio frustriran, brzo bi planuo i imao problema s učiteljima.
Sjeo sam s njim, dao mu stranicu s tekstom i zamolio ga da mi opiše točno što vidi na stranici. Rekao je da se riječi pomiču gore-dolje po 2-3 centimetra, svako slovo imalo je obris, a unutar slova – nova slova, koja su se kretala. Kad sam ga pitao kako se osjeća kad to gleda, rekao je da ga to plaši. Vidljivo se uznemirio.
Počeli smo raditi EFT koristeći njegove vlastite riječi. Pretvorili smo to u igru – on je morao pratiti moje tapkanje po različitim točkama, bilo kojom rukom, ali točno kako sam ja pokazivao. Pravilo je bilo samo jedno – pratiti me u potpunosti. Počeli smo ovako:
- Iako se riječi pomiču gore-dolje, ja sam i dalje dobar dječak.
- Iako vidim obrube oko slova, nisam ništa krivo napravio.
- Iako u slovima ima još slova, i dalje se mogu igrati i zabavljati.
- Iako me riječi plaše, mogu biti hrabar.
Nakon 5-10 minuta provjerili smo što se promijenilo. Rekao je da su riječi sad puno jasnije. Nastavili smo još malo, fokusirajući se na ostatke obrisa i pomicanja. Prvi put u životu slova su mu bila oštra i čista.
Ostalo je još malo straha koji smo razgovorom povezali s bivšom učiteljicom – vrlo strogom, koju je imao prije no što mu je postavljena dijagnoza i koja nije razumjela njegovu disleksiju. Kada smo obradili i tu uspomenu, više nije osjećao nikakvu emocionalnu reakciju pri pokušaju čitanja.
I dalje nije znao čitati – jer to zapravo nikad nije ni naučio – ali sada je vjerovao da može. Pogledao me i rekao: “Sad napokon mogu početi čitati Harryja Pottera.” Nikad neću zaboraviti ton zahvalnosti u njegovom glasu.
Tjedan dana kasnije, čuo sam se s obitelji. Rekli su da se tek mali dio pomicanja i obrisa vratio – riješili smo to u još 15 minuta. Više nije bilo problema. U roku mjesec dana, njegova mama je primijetila nevjerojatne promjene: više nije dolazio u sukobe u školi, bio je najbolji u razredu iz prirodoslovlja, a kod kuće je počeo pisati poeziju – iz zabave!
Jedini „problem“ bio je što je zaboravio koristiti posebnu foliju za čitanje koju je prije trebao – kada je učiteljima rekao da mu više ne treba, nisu mu vjerovali.
I kao šlag na kraju – saznao sam da je tehniku upravljanja ljutnjom, koju sam mu pokazao, počeo učiti i svog ADHD prijatelja u razredu. I uspješno mu je pomogao!
Kad jedno dijete od 12 godina s ADHD-om, nakon samo nekoliko EFT susreta, može pomoći drugom djetetu – onda stvarno vrijedi stati i razmisliti o snazi ove metode.
