Jedan od najvećih problema u komunikaciji danas je nedostatak pravog slušanja. Umjesto da slušamo s ciljem razumijevanja, često slušamo samo kako bismo pripremili odgovor. Zauzeti smo svojim vlastitim mišljenjima, idejama i reakcijama, umjesto da budemo prisutni u trenutku i zaista pokušamo razumjeti sugovornika.
Slušanje koje je usmjereno samo na pripremu odgovora često dovodi do propuštanja suštine onoga što nam sugovornik pokušava prenijeti. Umjesto da pažljivo slušamo, često se već u našem umu formira odgovor dok je sugovornik još uvijek u procesu izražavanja svojih misli. Također, često smo skloni prekinuti sugovornika kako bismo iznijeli svoje mišljenje ili se obranili, što otežava pravi dijalog i razumijevanje.
Pravi slušatelj, s druge strane, aktivno sluša sugovornika s pažnjom i suosjećanjem, bez prekidanja ili unaprijed oblikovanih odgovora. Takav pristup omogućuje nam dublje razumijevanje sugovornika, njegovih osjećaja, potreba i perspektiva. Slušanje s namjerom razumijevanja omogućuje nam sagledavanje šire slike, što može promicati bolju komunikaciju, međusobno poštovanje i izgradnju dubljih odnosa.
Nedostatak pravog slušanja može imati različite negativne posljedice. Može dovesti do nesporazuma, pogrešnog tumačenja ili krivog donošenja zaključaka. Također, može stvarati napetosti u komunikaciji, pogoršati odnose te otežati rješavanje problema ili konflikata. Pored toga, nedostatak pažljivog slušanja može utjecati na našu sposobnost da budemo podrška drugima i izgradimo međusobno povjerenje.
Kako bismo poboljšali svoje slušanje, važno je svjesno prakticirati prisutnost u komunikaciji. To znači biti fokusiran na sugovornika, dajući mu do znanja da smo zaista zainteresirani za ono što nam pokušava reći. Također, potrebno je aktivno slušati, što uključuje praćenje verbalne i neverbalne komunikacije sugovornika te postavljanje dodatnih pitanja kako bismo razjasnili njegove misli ili osjećaje.
Pored toga, važno je biti svjestan vlastitih predrasuda, sudačkih mišljenja i prethodnih iskustava koji mogu utjecati na našu sposobnost pravog slušanja. Trebamo biti otvoreni za različite perspektive i pokušati suspendirati vlastite predrasude dok slušamo sugovornika.
Također, važno je pokazati empatiju i suosjećanje prema sugovorniku. To uključuje razumijevanje njegovih osjećaja, postavljanje pitanja kako bismo produbili razumijevanje i pružili podršku. Pokazivanje empatije može jačati odnos s sugovornikom i omogućiti mu da se osjeća da ga se razumije.
Konačno, trebamo izbjegavati prekidati sugovornika i unaprijed oblikovati odgovore. Umjesto toga, trebamo dati sugovorniku dovoljno vremena da završi svoje izražavanje prije nego što reagiramo. Također, možemo ponoviti ono što smo čuli kako bismo provjerili razumijevanje i dati sugovorniku priliku da ispravi ili dopuni svoje izjave.
Ukratko, pravi problem u komunikaciji je nedostatak pravog slušanja. Kako bismo izgradili bolje odnose i razumjeli sugovornika, trebamo biti svjesni svoje prisutnosti, aktivno slušati, pokazivati empatiju i suosjećanje, te izbjegavati prekidanje i prethodno oblikovanje odgovora. Tek tada možemo postići dublje razumijevanje, izgraditi međusobno poštovanje i promicati pozitivnu komunikaciju.
